Sarajevski list "Dnevni Avaz" je Assange-a proglasio za ličnost godine i pošto, kako je sam rekao, nije bio u mogućnosti da dođe u Sarajevo i lično preuzme nagradu, Asange je iz kućnog pritvora u istočnoj Engleskoj za ovaj list dao telefonski intervju. Prenosimo delove ovog intervjua.

Kako se osjećate kao čovjek koji je u tolikoj mjeri utjecao na svijet i način na koji ljudi posmatraju transparentnost, istinu i vlade koje upravljaju njihovim životima?

- Ne radi se tu samo o meni. Cijeli tim Wikileaksa radi više od četiri godine zajedno. Naši izvori učinili su hrabre korake da dođu do nas i dostave materijal. Ali, sve to jeste dio dugog puta u izgradnji institucije koju razvijam posljednjih 20 godina. Kada sam bio u pritvoru, imao sam vremena da razmislim i steknem uvid u razmjere i značaj toga. Zadovoljan sam onime što smo postigli, u to nema sumnje.

U posljednje vrijeme evidentno je da Wikileaks nešto sporije objavljuje nove tajne dokumente, u određenoj mjeri otišli ste u drugi plan imajući u vidu globalna dešavanja. Znači li to da blokade i napadi postižu cilj?

- Ukupno smo, do sada, objavili oko 7.000 dokumenata. Čak i ubrzavamo objavu tajnih dokumenata. Posljednjih četiri-pet dana imali smo određenih tehničkih poteškoća i manji zastoj, ali nastavljamo. Brzina se znatno povecala. Objavili smo depeše iz Indije, Paragvaja, Paname, Kostarike, bit ce još dokumenata s Bliskog istoka, koje objavljuje list "Al-Akhbar" u Libanu. I u drugim državama to rade odredeni mediji. Imamo i taj proces u Rumuniji. Objavljivanje ce sigurno biti intenzivirano kako odmice vrijeme, a nikako zaustavljeno.

Znači li to da nemate planove da trgujete s Amerikancima, eventualno se nagodite i odustanete od objave ostatka tajnih dokumenata, u zamjenu za drugi ustupak?

- Apsolutno ne! Nemam namjeru trgovati ili se nagoditi sa SAD. Oni nas pokušavaju ušutkati zahtijevajući da uništimo sve što smo ranije objavili, sve što ćemo objaviti i da obustavimo kontakte s izvorima, tzv. zviždačima iz američke vojske. Naravno, mi smo to odbili. 

Verbalna podrška Wikileaksu, najviše putem interneta, stiže iz cijelog svijeta, ali da li zaista neka vrsta pomoći dolazi do vas, s obzirom na to da ste se namjerili na jakog protivnika, Sjedinjene Države i sve njihove saveznike? Faktički se borite protiv jedine preostale supersile.

- Imamo podršku građana SAD. Kao i drugih ljudi širom svijeta, koji podržavaju transparentnost i istinu. Problem je u tome što ti ljudi, koji su spremni pomoći, nisu u poziciji da dođu do nas, kako bismo mi nastavili raditi ovo što radimo. Nije tu riječ samo o dobrom publicitetu nego i o novcu. Ove finansijske blokade postavljene su kako bi onemogućile onim iskrenim prijateljima i onima koji podržavaju ovaj projekt iz cijelog svijeta da nas održe u životu. Ali, iako je smanjena količina novca i podrške koja dolazi do nas, ta blokada nije potpuno efikasna. Naši prijatelji nalaze druge načine, donose nam novac, pronalaze banke koje su još slobodne od tih pritisaka. 

Nedugo nakon što je Wikileaks počeo objavljivanje tajnih depeša, počela je historijska revolucija u arapskom svijetu. Mnogi su skloni reći da je, između ostalih faktora, upravo Wikileaks znatno doprinio pokretanju procesa koji su oborili režime što su do tada izgledali kao neosvojiva tvrđava, poput vlasti Hosnija Mubaraka u Egiptu. Koliko, doista, smatrate da su tajne koje je razotkrio Wikileaks doprinijele tim promjenama?

- Da, Wikileaks je doprinio objema revolucijama, i u Tunisu i u Egiptu. Taj proces ima svoju historiju i veoma je zanimljivo kako se razvijao. Znate da smo mi u decembru prošle godine, u "Al-Akhbaru", egipatsko-libanskim novinama, počeli objavljivati tajne depeše na arapskom jeziku, a egipatske novine "Al-Masry al-Youm" počele su objavljivati depeše u Egiptu. Mubarak je tada još bio na vlasti, pa su morali biti oprezni šta objavljivati, ali je "Al-Akhbar" otvoreno išao sa sadržinom. Taj materijal, inspirirana Wikileaksom, počela je preuzimati internet-stranica Tunisleaks. Onda je vlada u Tunisu zabranila sve troje, "Al-Akhbar", Tunisleaks i Wikileaks, zbog toga što su dokumenti koje smo objavljivali otkrivali korupciju u Ben Alijevom režimu. Osim toga, depeše su otkrivale da vlada SAD ne podržava baš u potpunosti Ben Alijev vojni režim. Onda su hakeri koje je vlada angažirala napravili tri napada na "Al-Akhbar" u potpunosti uništavajući njegov projekt objavljivanja depeša. Hakeri lojalni nama onda su preusmjerili sve vladine internet-stranice na Wikileaks. Potom je 16. decembra 26-godišnji kompjuterski stručnjak u Tunisu izvršio samospaljivanje zbog svega, što je internet-nerede prenijelo u pravi svijet. On je umro 4. januara 2011., što je bio dodatni okidač za revoluciju. Ti protesti onda su se proširili, nakon što su se pokazali uspješnim, i na Egipat, Jordan, Jemen i druge zemlje.

Wikileaks je do sada objavio samo dvije tajne depeše iz Američke ambasade u Sarajevu, što je tek djelić više od hiljadu tajnih dokumenata iz te ambasade u glavnom gradu BiH koje posjedujete. Zašto ste objavili samo ta dva dokumenta?

- Ta dva dokumenta nismo mi izabrali, nego jedan od naša 63 partnerska medija s kojima selektiramo ogroman materijal koji imamo. Nisam siguran zašto su oni to učinili i odlučili izabrati baš te dvije diplomatske depeše. Ali, mi postepeno gradimo odnose s istraživačkim novinarima iz svih država kako bismo objavili sav materijal. Ostali tajni dokumenti iz Bosne će doći, nemojte u to sumnjati. To je samo pitanje vremena. 

Svjesni ste koliko je za BiH i cijeli region značajno pitanje ratnih zločina i hapšenja najodgovornijih za genocid. Možemo li očekivati da će objavljivanje tajnih američkih depeša otkriti i zašto neki od njih, poput Ratka Mladića, nikada nisu uhvaćeni?

- Period koji dokumenti obuhvataju tehnički ide do 1966. godine, ali skoro svi dokumenti su iz posljednjih šest godina. Samo nekoliko ih je odranije. Pitanje potrage za ratnim zločincima sigurno je nešto čime se diplomatija bavi. Zato, vjerovatno, negdje u arhivi postoji dio koji govori o tome. 

Možemo li i u jugoistočnoj Evropi očekivati scenarij sličan onome iz arapskog svijeta, kada počnete objavljivati tajne depeše iz američkih ambasada iz regiona?

- Iskreno se nadam da će se to desiti. Već sada, dokumenti koji se objavljuju u Rumuniji ostvaruju veliki utjecaj. To je, vjerovatno, model na koji ce način depeše, kada budu otkrivene, utjecati na ovaj region. 
Borite se i na pravnom polju, gdje se traži Vaša ekstradicija zbog optužbi protiv Vas u Švedskoj. Kakav ishod očekujete, i strahujete li još zbog mogućeg izručenja SAD i za svoj život?- Ima nekoliko pravnih procesa protiv mene. Postoji tajna velika porota koja je okupljena u Aleksandriji, u američkoj državi Džordžija. Oni mene, i još nekoliko drugih ljudi, pokušavaju optužiti za zavjeru i špijunažu kako bi isposlovali moje izručenje SAD. Imate i pravni proces u Švedskoj, koji je povezan s ovim u SAD, u kojem samo pokušavaju pribaviti dokaze za špijunažu. 

Jeste li uspjeli riješiti finansijske probleme s Wikileaksom, nakon što su vam kompanije za prijenos novca blokirale uplate svih donacija?

- Još nismo riješili te probleme. Tužili smo kompaniju "Visa" zbog finansijske blokade. Transfere su obustavili i "MasterCard", "Western Union", "Paypal", Bank of America i neke švicarske banke. No, mi smo razvili više načina na koje zaobići tu izolaciju i blokadu. To nam, naravno, povećava troškove, ali ako dobijemo parnicu protiv "Vise", možda ćemo promijeniti situaciju.