Zalupi vrata našem juče ..
več je postalo bezlično i bljutavo
gorak ukus prošlosti
ništa ti novo neće doneti
možda poneku laž
umotanu u roze mašnu
ofucan rođendanski poklon
bez roka upotrebe i prave namene
bleda fotografija sa nepoznatim licima
i lažan sjaj u mojim očima
Govori tiho dok spavam!
Tvoj glas je glasan u hladnim noćima
još uvek se ušunjaš tiho na prstima
na obrisima lažne večnosti
gde razlozi postaju nebitni.
Tvoje poruke odavno ne dolaze
tek ponekad naslutim spokoj
što nisi tu kao nekad
što tvoje dodire više i ne pamtim
i tvoj lik lako zaboravim
Mi smo još jedna od hiljadu priča
bajka sa tužnim krajem
istrgnuta stranica bez posvete
vašar taštine i lažne patetike
Ne!
Moji prozori ne gledaju u prazninu
još živim na sunčanoj strani
kiše mi ne donose nemire
lažne nade i hladne dodire
Jutro mi nacrta osmehe
One iskrene dečije
Naše juče trampim za moje sutra
A danas?
Danas će plesati bosonogi oblaci
ispružiću ruke nekom novom snu
lepo je nemati plan
vrisnuti na sav glas
probuditi usnule anđele
voditi ljubav otvorenih očiju
u nekom mračnom haustoru
pisati pesmu bez rime
dati sebi novo ime
polomiti najdražu igračku
naslikati tvoj osmeh u art-decou
da budeš ružan i da te niko ne prepozna
Danas ću gaziti ulicu sa imenom lažnog heroja
biću svačija i ničija
sama i sebi dovoljna
ispružiću korak i zavoditi očima
biću osmeh na licima slučajnih prolaznika
strah koji kriješ u džepovima
tvoja najveća i najluđa obmana
izgužvana i hladna postelja
prazne ruke i jedno bledo juče
Danas ću biti vetar koji ti samoću sluti
najlepša muzika koju nećeš čuti
izgubljeno dugme sa kaputa
tvoja stanica na kraju puta
glas koji ti šapuće da sam još tu
samo još danas u prolazu
Jedan anđeo kome ne vidiš lice
Na onoj sunčanoj strani ulice
Sva polja su obavezna.