Kao krila leptira,noćas,
tvoj dah me pomilovao po uhu.
Znadoh da sve je privid,
al’ osetih te tako jako.
Ugledah pogled ti vreo.
Osetih nežnu ruku.
Skupih se u krilu tvom.
Uvek sam volela tako.
Glas me ljubavi prenu.
Žubor ne mirne reke.
Poljubiše me usne vrele.
I ako su daleke.
“Volim te” kroz noć se ote.
Nebo ispusti suze.
Zvuk budilnika me trže.
Još jedan san mi te uze.
Noćas ću opet sa tobom
plesati po mesečevom putu.
Poljupci naši će biti
odsjaj zvezda u noći.
Ljubomorno ćeš me grliti,
držati čvrsto u narucju.
Neću se bojati rastanka.
Znam,uskoro ćeš ponovo doći.
Sva polja su obavezna.
Ti si kompletna epopea ja sam rima jednog stiha ti se genije poezije ja sam mastilo koje prostires. Ti si pesma u tisini, ja zica koja vibrira ti si vetar koji me miluje ja sam san koji prozivljavas. Ti si krv iz vena ja sam puls jednog zivota ti si more plavo ja sam usamljeni delfin. Ti si zelja koja me zove ja sam telo koje prizeljkujes ti si sama ljubav ja,covek koji te zeli!