"Postoje brojni dokumenti koji dokazuju da su Britanci i ostali Evropljani, ne baš toliko davno, koristili delove ljudskog tela za medicinska lečenja. Radi se o takozvanom medicinskom kanibalizmu", navodi Sag.
U uvodu svoje knjige objašnjava: "Tokom više od 200 godina, u ranom razdoblju moderne Evrope, bogati i siromašni, obrazovani i nepismeni, svi su učestvovali u kanibalizmu na manje-više rutinskoj bazi".
Iako je kanibalizam u medicinske svrhe bio raširen i u ranom srednjem veku, Sag ističe ironičan podatak da je svoj vrhunac dostigao u isto vreme kada je Kolumbo otkrio Novi svijet, a evropski hrišćani se zgražavali nad običajima kanibala, varvara sa američkog kontinenta.
"Postavlja se, dakle, pitanje, ko su bili pravi kanibali. Oni koji nisu imali knjige, oružje ili odeću, koji su bogoslužili nama nepoznatim bogovima? Ili oni koji su odlučno gutali ljudsko meso, krv i kosti, zarađivali novac na trgovini ljudskim tijelima, osnivali kanibalske laboratorije i naplaćivali carinu na leševe", pita se Sugg.
Jedno je sigurno, tvrdi: kanibalizam ovakve vrste je postojao i bio je vrlo raširen u gotovo svim delovima Evrope, a posebno u Engleskoj, Nemačkoj, Italiji, Austriji, Francuskoj i skandinavskim zemljama.
Koliko je upotreba delova ljudskog tela bila raširena, dokazuje činjenica da su ljudski leševi bili važna trgovinska roba, o čemu svjedoče brojni dokumenti koji pokazuju velike narudžbine i isporuke leševa iz Irske.
Isto tako, pravi je problem bila podvala - neki su tvrdili da prodaju delove mladih, svježih tela, a zapravo se radilo o telima starih prosjaka ili čak životinja. "Recimo to ovako, u vremenu o kojem govorimo nije se postavljalo pitanje treba li jesti ljude, nego koje delove ljudskog tela treba jesti", navodi Sag.