Oba nezavisna tima fizičara koji tragaju za "Higsovim bozonom" saopštila su danas u Ženevi da su dobijeni podaci dostigli nivo pouzdanosti potreban za "otkriće".
Ipak, oni još nisu potvrdili da je nova čestica sićušni "Higsov bozon", poznat i kao "Božija čestica". Nalaženje te čestice dalo bi uvid zašto druge čestice imaju određenu masu i doprinelo razvoju fizike.
CERN-ov Veliki hadronski sudarač na švajcarsko-francuskoj granici radi na stvaranju visokoenergetskih sudara protona u cilju istraživanja tamne materije, antimaterije i stvaranja univerzuma u trenutku Velikog praska.
Po objašnjenju škotskog fizičara Pitera Higsa i njegovih kolega iz 1960-tih godina, "Božija čestica" trebalo bi da objasni kako su nastale subatomske čestice poput elektrona, protona i neutrona i zbog čega imaju masu.
Oni su predložili model prema kojem su sve čestice posle Velikog praska bile bez mase. Kako se univerzum hladio i temperatura opala ispod kritične vrednosti, nevidljiva sila tada nazvana "Higsovo polje" je obrazovana s "Higsovim bozonom".
To polje se raširilo kosmosom i svaka čestica koja je bila u interakciji s njim dobila je masu preko "Higsovog bozona".
Ova ideja dala je zadovoljavajuće rešenje i uklapa se u prihvaćene teorije, ali je problem bilo to što niko do sada nije opazio "Higsov bozon" u eksperimentu kako bi se teorija potvrdila. Zaseban je problem što fizičari ne znaju kolika je masa "Higsovog bozona" što je otežavalo njegovo otkrivanje.
Neophodno je još dosta vremena i podataka da bi se sa sigurnošću odredile karakteristike nove čestice. Ipak, bez obzira na formu u kojoj se ona javlja, naučnici procenjuju da je reč o velikom koraku u poznavanju fundamentalne strukture materije.
Sva polja su obavezna.