Analize genoma ljudi i šimpanzi pokazuju kako DNK igra veliku ulogu u nastajanju bodlji koje su kod ljudi potpuno nestale, ali su se zadržale kod drugih primata. To je dovelo i do širenja određenih regija u mozgu. Istraživanje je objavljeno u magazinu Nature.

Naučnici na Univerzitetu Stanford, Georgia i Pensylvania istraživali su promene tokom evolucije u ljudskoj DNK. Uporedili su ljudski genom s genomom šimpanzi. Fokusirali su se na bodlje na penisu i rast određenih regija mozga. Testirali su efekte nestalih delova ljudske kože i živčanom tkivu, te pronašli dokaze za svoje tvrdnje.

Bodlje na penisu slične su bodljama koje se mogu naći kod mnogih sisavaca. O njihovoj ulozi se još uvek vode rasprave. One mogu da imaju različite uloge kod različitih vrsta, a mogu da povećavaju stimulaciju muškarca tekom parenja. Moguće je da podstiču žensku ovulaciju kod nekih vrsta, a postoje i dokazi kako mogu da oštete ženske organe.

Naučnici smatraju i da bi bodlje mogle služiti za uklanjanje "čepova za parenje", materijala koji neke vrste odlažu u ženskim genitalijama kako bi sprečili druge mužjake da oplode istu ženku. Oni vjeruju da je gubitak bodlji povezan s promenom udvaranja. Gubitak bodlji bi doveo do manje osetljivosti i dužeg snošaja, a mogao bi biti povezan i s jačim vezama među partnerima i većom brigom za potomstvo.