Ljudi sa ''velikim ambcijama'' imaju stalnu potrebu da rade na sebi. Žele bolje ocene, veću prodaju, više novca, imanja, uspeha... Sa druge strane, ljudi sa takozvanim '' performističkim ambicijama''(ciljevi koje je jako teško postići,uvek najbolji) pokušavaju da nadmaše druge, da dobiju bolje ocene od drugih, da imaju veću prodaju od kolega, da budu ''radnik meseca''. Obe vrste ambicija mogu u određenim situacijama biti korisne. Međutim istraživači Marijn Poortvliet i Celine Darnon sa Francuskog Klermont Univerziteta, ispitivali su uticaj takvih ambicija na odnose sa ljudima koji vas okružuju.
Poortviet se fokusirao na međuljudske odnose- koliko su iskreni i otvoreni kada rade u kolektivu. ''Ljudi sa ''Performističkim ambicijama'' su dosta ''prevrtljivi'', a razlog za to je prilično očigledan- kada želite da nadmašite druge, ne možete biti iskreni sa njima. Polazite od sebe i mislite da će sve što izgovorite biti iskorišćeno protiv vas.''
Sa druge strane, ljudi koji pokušavaju da se poboljšaju imaju prilično otvorene odnose. '' Ako je krajnji cilj da se poboljšate, onda je jedan od načina da to uradite da budete kooperativni sa drugim ljudima.'' Ovo pomaže u poboljšanju radnog okruženja, iako ljudi sa ovakvim ciljevima ne razmišljaju mnogo o društvenim odnosima. '' Oni nisu stvarno altruisti. Društvene razmene jednostavno vide kao sredstvo koje će im pomoći da lakše dođu do cilja.''- rekao je Poortviet.
Ovim istraživanjima su došli i do zaključka da su ljudi sa ''velikim ambicijama'' bolji slušaoci i prihvatioci tuđih mišljenja od ljudi sa ''performističkim ciljevima'' koji uvek radije kažu '' Ja sam u pravu, vi niste''.
Sva polja su obavezna.